Job 41

1(40:20) Hoćeš li udicom izvući krokodila ili užem podvezati mu jezik? 2(40:21) Hoćeš li mu provući situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti čeljusti? 3(40:22) Hoće li te mnogo moliti, ili će ti laskati?

4(40:23) Hoće li učiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka? 5(40:24) Hoćeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili ćeš ga vezati djevojkama svojim? 6(40:25) Hoće li se njim častiti drugovi? razdijeliti ga među trgovce?

7(40:26) Hoćeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama? 8(40:27) Digni na nj ruku svoju; nećeš više pominjati boja. 9(40:28) Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda čovjek, ne pada li?

10(41:1) Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me? 11(41:2) Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je. 12(41:3) Neću mučati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.

13(41:4) Ko će mu uzgrnuti gornju odjeću? k čeljustima njegovijem ko će pristupiti? 14(41:5) Vrata od grla njegova ko će otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh. 15(41:6) Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.

16(41:7) Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi među njih. 17(41:8) Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. 18(41:9) Kad kiha kao da munja sijeva, a oči su mu kao trepavice u zore.

19(41:10) Iz usta mu izlaze lučevi, i iskre ognjene skaču. 20(41:11) Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla. 21(41:12) Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.

22(41:13) U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah. 23(41:14) Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmiče se. 24(41:15) Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.

25(41:16) Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih. 26(41:17) Da ga udari mač, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop. 27(41:18) Njemu je gvožđe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.

28(41:19) Neće ga potjerati strijela, kamenje iz praće njemu je kao slamka; 29(41:20) Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se bačenom koplju. 30(41:21) Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.

31(41:22) Čini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi. 32(41:23) Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.

33(41:24) Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji. (41:25) Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.

34